Nasilje u školama – Kako tekvondo utiče na smanjenje
nasilje u skoli 1U nekoliko reči ćemo vam objasniti kako je zastupljeno nasilje u našim školama kao i kako su nastavnici u saradnji sa UNICEF-om realizovali projekat “Škola bez nasilja” koji je sada u realizaciji samo ministarstva prosvete.
1. Vrste nasilja u školama
  • Fizičko povređivanje: (udaranje, šutiranje, guranje, šamaranje, čupanje, davljenje, bacanje, gađanje, napad oružjem, trovanje, paljenje, uskraćivanje hrane i slično).
  • Psihološko / emotivno  (omalovažavanje, etiketiranje, ignorisanje, vređanje, ucenjivanje, nazivanje pogrdnim imenima, ogovaranje, podsmevanje, ismejavanje, neprihvatanje, iznuđivanje, manipulisanje, pretnja, zastrašivanje, pritisak od strane roditelja ili nastavnika, ograničavanje kretanja učenika, kao i dr.)
  • Seksualno uznemiravanje: (nepristojni komentari, etiketiranje, širenje priča, dodirivanje, upućivanje poruka, fotografisanje, telefonski pozivi, navođenje ili primoravanje na učešće u seksualnim aktivnostima — seksualni odnos, seksualno dodirivanje, egzibicionizam i slično).
  • Socijalno povređivanje: (odvajanje učenika od drugih na osnovu različitosti, izolacija, nedruženje, ignorisanje i neprihvatanje po bilo kom osnovu, isključivanje iz grupe vršnjaka i različitih oblika socijalnih aktivnosti, uskraćivanje informacija)
  • Ne-drugarska eksploatacija: (rad učenika u korist drugih učenika, pisanje domaćih zadataka pod pretnjom nasilnika, uzimanje i otimanje novca od užine, otimanje stvari i dr.)

2. Učesnici u nasilju

  1. Možemo ih podeliti u dve velike grupe na nasilnike i na žrtve.
    • Nasilnici su agresori koji su često fizički jaki i smeli i iz tog razloga vode glavnu nasilničku ulogu u društvu – Vukovi.
    • Žrtve su učesnici koji ne žele da budu uključeni, često su fizički slabiji, sa nedovoljno emotivno i socijalno razvijeni. Jaganjci.
    • Nasilnici / žrtve sam naslov vam kaže da su to žrtve koje su u početku bile zlostavljane sada su se priključile radi svoje sigurnosti. Ova grupa ne nanosi često povrede i ne sme da ulaze u fizičke konflikte. Iz konflikta najčešće izlaze verbalnim putem i često su dobri đaci u školi – Lisice.

3.  Učestalost pojave nasilja u školama

  • Učestalost pojave je na dnevnom nivou, često se biraju iste žrtve, ne mora svaki put žrtva da bude izložena istoj vrsti nasilja nekada je izložena fizičkom nekada psihičkom povređivanju, poenta je da su to jaganjci dečijeg drušva.

4. Kako dolazi do nastanka nasilničkog ponašanja??

  • Nastanak nasilničkog ponašanja je kompleksan, pored roditelja velika uloga pripada i okruženju u kome je beba sazrevala, način njegovog igranja i drugo. Nasilničko ponašanje često definiše potreba da se uspostavi dominacija i na taj način dolazi i do fizičkog zlostavljanja intelektualnijih osoba od samog nasilnika, sportski spretnijih i verbalno naprednijih.

Problemi koji su nastali ovakvim ponašanjem:

  1. Nesocijalizacija je problem br.1, ovoj grupi pripadaju dobri đaci, mirna i poslušna deca, koji su izloženi vršnjačkom nasilju i na taj način su odbačeni iz društva ili se osećaju odbačenim. Utehu često pronalaze u kompjuterskim i video igricama gde kao rezultat nastaje nesocijalizovana osoba.
  2. Nasilnici kada završe školu nastave tamo gde su stali, jedan deo nasilnika prestaje da bude a drugi deo se priključuje drugim nasilnicima u raznoraznim organizacijama kao i u trgovini sa narkoticima = rezultat znate!

Kako tekvondo može da utiče na sprečavanje nasilja u školama?

  1. Žrtvama nasilja koje se uključuju u sportski klub koji ima mogućnost da se takmiči i da putuje doprinosi tome da mogu da pistupe i na taj način probati da ostave novi utisak, novu komunikaciju i poznanstva koja bi im promenila društveni položaj. Zatim, kako je tekvondo borilačka veština koja utiče na povećanje fizičkih sposobnosti a to doprinosi i povećanju samopouzdanja.
  2. Nasilnike uključivanje u ovaj sport privlači to što je borilačka veština i misle da će postati jači i da će moći da sa sigurnošću nastaviti sa daljim zlostavljanjem.
I Stadijum

Kada se “upecaju” obe grupe koje će ponovo biti na istom mestu ali gde će imati ozbiljnog “komadanta” (trener) uzora, koga će gledati sa straho-poštovanjem i koji će početi da utiče na njihovo ponašanje.
Svako dete trenera vidi kao uzora, ukoliko se trener ponaša nasilnički kakav onda može da bude njego član? Takođe, ukoliko se trener postavlja kao jaka ličnost koja poštuje i ceni principe pravilnog ponašanja neposredno će i njegovi članovi početi da uče i cene trenerove principe, na taj način dolazi do menjanja svesti nasilnika i tera odbačene da se pridruže i pokažu šta žele i znaju.

II Stadijum

Kao sportski klub koji ima pravo učestvovanja na takmičenjima i na putovanjima na ovaj način sva deca koja su članovi kluba mogu se na istom borilištu i u istoj takmičarskoj sali naći sa najvećim srpskim šampionima, kao što su Milica Mandić, Ninoslav Babić, Damir Fejzić i drugim šampionima ovog sporta, deca podsvesno počinju da prave uzore od njih. Na nastavak mentalnog sazrevanja će dalje uticati i ponašanje svih dečijih uzora u takmičarskoj areni, da se i oni tako ponašaju, čime se pomera dečija svest u drugom pravcu – sportskom.

Program koji sprovodi ministarstvo prosvete i UNICEF “Škola bez nasilja”

U ovaj program uljučeni su učitelji, nastavnici, profesori, medijske ličnosti i profesionalni sportisti.

  • Učitelji i nastvnici koji su uključeni u ovaj program utiču tako što deca koja su izložena nasilju mogu njima da se obrate, dalje oni saopšte roditeljima ili ih sami na času kazne. Rezultat se kasnije ogleda u kazni od strane roditelja i kazni od strane razrednog nastavnika ili učitelja. Kazna i samo kazna je potpuno pogrešan metod. Zato što nakon nekoliko dana od “kazne” nasilnik je često revoltiran i dolazi do veće želje zlostavljanjem, ne mora to da bude fizičko zlostavljanje, može biti i psihičko, gde će ga vređati, odbacivati iz društva i drugo.
  • Drugi deo je vezan za popularne sportiste gde Ana Ivanović ili Jelena Janković u saradnji sa UNICEF-om i školom dođu, islikaju se i podele majce. Rezultat je pričanje o tome oko 3 dana i nastavljanje standardne školske kolotečine.
Rešenje:

Uvođenje sportskog kluba u dnevnom boravku škole gde bi zainteresovani roditelj trebao da izdvoji sredstva za članarinu, što bi dalje u saradnji trenera, nastavnika i roditelja doprineli promeni svesta nasilničkog ponašanja i uključivanje odbačenih, sve to kroz sport od 3 treninga nedeljno.

U istraživanju u kome su obuhvaćena deca uzrasta od 6 do 12 godina, koja su imala pet časova fizičke aktivnosti nedeljno, pokazala su značajno poboljšanje uspeha u školi i ponašanje na času i odmoru  u poređenju sa decom koja su imala samo 40 minuta fizičke aktivnosti nedeljno. [1]

 

 Reference:

[1]   Shephard, R. i Lavelle R., 1994 citirano u dokumentu Međunarodnog saveta za sportske nauke i fi zičko vaspitanje (ICSSPE) koji je prikazan na Trećoj međunarodnoj konferenciji ministara i visokih funkcionera odgovornih za sport i fi zičke aktivnosti (MINEPS III), Punta del Este, Urugvaj, 3. decembra 1999.